Skandali obilježili tribinu u povodu 623. godine Povelje Kulina bana
29.08.2012.
Da se na 623. godine od pisanja Povelje Kulina bana nije zaboravilo, govori podatak da je upravo ona bila tema javne tribine koja je održana danas u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu, u organizaciji te institucije i, vjerovali ili ne, udruženja Bosansko- Turskog prijateljstva "Bosfor".
O Povelji Kulina bana iz različitih naučnih uglova govorili su profesori Ibrahim Pašić, Dževad Jahić, Senadin Lavić i Džemal Najetović. Dževad Jahić ističe da se ovaj dan kada je izdata Povelja ne smije zaboraviti, jer od tada postoje indicije bosanske države. Govoreći iz konteksta jezika kojom je pisana, naveo je da je riječ o veoma značajnom dokumentu u južnoslavenskoj i slavenskoj filologiji, te srpsko-hrvatskom i bosanskom jeziku. Jedan u nizu skandala, pored onoga da jedna organizacija Bsansko- Turskog prijateljstva uzima u ruke organiziranje jedne ovakve teme, bitne za Bosnu i Hercegovinu i njenu historiju kao slobodne i nezavisne južnoslavenske zemlje, jeste i izjava pomenutog akademika (čija titula i kredibilitet sada mogu naglo opasti i uzeti se u ozbiljno razmatranje), kako je Kulin ban izdao Povelju koja nije na staroslavenskom, već starobosanskom jeziku. Na ovakvu mitomaniju i prekrajanje historije na idološkim temeljima, savršeno se uklopio i nadovezao profesor (alternativne) historije, Ibrahim Pašić, inače poznat po svojim neonacističkim i rasističkim stavovima i teorijama, a ovog puta naglašavajući kako njegova "istraživanja" nesporno dokazuju da Povelja nije isključivo slavenska jezička spomenička leksika. "Povelja sadrži 160 riječi, od kojih je 26,6 posto gotskog porijekla. Prema istraživanju švicarskog instituta 20 posto bh. stanovništva sadrži gotske elemente. Osnovni zaključak istraživanja je da je Povelja multikulturni bosanski spomenik", podcrtao je on. Naposlijetku, srećom, javna tribina vratila se u okvire naučne kolotečine, gdje je akcentirajući državnopravni segment Povelje, Senadin Lavić istakao da je ona prvi rodni list naše države. Od tog momenta, kazao je, možemo jasno prepoznati da postoji trag državnopravnog djelovanja. Kada jedan vladar izda povelju, potvrdu ili papir nekome da može slobodno hodati njegovom zemljom, onda taj vladar na toj teritoriji ima neku vrstu vlasti. "To govori da je Bosna od 1189. godine bila jedna vrsta države u kojoj je vladao ban Kulin. Njegova je situacija bila vrlo kompleksna jer se nalazio između Vizantije i Ugarske, koje su stalno željele da ga potčine i stave pod svoje. Ali, on je imao neke mudrosti i uspio da sačuva taj brod koji se zvao Bosna", zaključio je Lavić. Naposlijetku, šta reći i pitati se do kad će disfunkcionalnost države, državne politike i nadležnih resora dozvoliti prekrajanja historija (koje čine sve tri strane) pogoršavajući i produbljavajući sukobe među narodom u Bosni i Hercegovini. Također, pitamo se, dokle će se osobe neonacističkih i rasističkih stavova i teorija smatrati i kretati u akademskim krugovima, šireći teorije istovjetne onima koje su se na ovim prostorima širile '42. godine prošlog stoljeća, nauštrb ni krivom ni dužnom banu Kulinu i njegovoj povelji? (NB/ FENA)
|